Na djelu  je završnica Rockwool priče. Nju je najavio predsjednik HUP-a Kuštrak, kada je zamjerio što vlada 'koči' Rockwool, a Popijač je igrač iste ekipe. 24.04.2010 Ministarstvo ZOPU je dobilo Zahtjev za ocjenu analize stanja od  Rockwool, kojeg nam daje na uvid http://www.mzopu.hr/default.aspx?id=9128  kao „Kratak i sveobuhvatan sažetak“. 'Kratak sažetak' je praksa Ministarstva s kojom smo se upoznali kod javne rasprave o studiji utjecaja na okoliš, pa smo dobilo to što smo dobili. Objavljen je ujedno i rok za podnošenje primjedbi na Zahtjev, pa bi ga institucije NašaZemlja, Općina Pića, Općina Kršan trebale iskoristit ako imaju što reći, u protivnom će naknadna priča biti i stvarno naknadna pamet. 
Pročitao sam taj sažetak, pa ću iznijet moje dojmove:
        Odjeljak M točka 1. U svom predstavljanju pričaju o prednosti proizvoda iako je teme njegova proizvodnja koja se nikako ne može poistovjetit sa proizvodom. Pisac naglašava da po UNFCCC (nije rekao što se krije iza toga) Rockwool je poželjna tvornica – pa neka je uzme sebi u susjedstvo, za mene nije računica trovat se formaldehidima a da se ne bi potopio od globalnog zatopljenja. Pisac, a sugerira se da je to neki fakultet, ako je, trebalo je navest i koji, odnosno osobu koja stoji iza toga – zbog čega se skriva.
        Odjeljak M točka 3.  Uporno se izvlače parametri očitani na mjernim stanicama, a prešućuje se da su ti podaci prije objave obrađeni od poznatog nam Ekonerga, a onda proslijeđeni Zavodu za javno zdravstvo IŽ da im da 'legitimitet'. U podatke ću vjerovat kada budu dostupni (on line) u realnom vremenu, bez zamatanja u celofan. Simptomatično je to da su za vrijeme svakog velikog incidenta stanice u kvaru ili bez napajanje. 
        3.2. Sirovine kažu da je šljaka sirovina a na drugom mjestu da je zbrinjavaju odgovarajuće institucije, ne zna se ni tko ni gdje ni kako. Tko tu koga mulja. Iz količine formaldehida i (zamjenske i neopasne glukoze) se vidi da im je glukoza samo maska. Tu taktiku imaju kamionđije, mali rezervoar za naftu (za policiju) i veliki za lož na koji voze.
        3.4. BAT je postao NRT, ali je ostao priča za mali djecu. SO2 se ne smanjuje jer bi nastao kruti otpad kojeg je teško zbrinut a i trošila bi se dodatna energija, tu je sva filozofija njihove „BAT“ tehnologije: Proturi otrov kao (maglu) dim jer ga je teže uhvati i ne troši (energiju) novac gdje nije nužno potrebno.
        Onečišćenje zraka (2.1?)  je  ono problematično. Postoje emisijske norme za otrove, koje nisu ništa drugo nego kompromis između zagađivanja i življenja, ali ni u kojem slučaju ne i neškodljive. Norme su odraz ekonomskog razvoja društva, odnosno koliko izdvojit za zaštitu okoliša od vrijednosti proizvoda. Rockwool 'poštuje' te norme  što 'dokazuje' mjernim stanicama a o njima sam već govorio. Svatko pametan bi se trebao upitat zašto dopuštene granične vrijednosti polutanata smetaju okolnim građanima. Problem je u lokaciji. Studija utjecaja na okoliš je predvidjela dizanje dima na 200 m i njegovu disperziju ma šire područje, ali nije dala odgovor na maglu, temperaturni inverziju i općenito nije uzela u obzir mikroklimu lokacije tvornice. Sada se preko Dropulićke, Popijača taj račun želi ispostavit građanima umjesto krivcu – Rockwool.
        Kod zagađenje tla bi bilo interesantno znati kako dolazi do disproporcije zagađenja nekim metalima na različitim lokacijama, kada svi imaju isto izvorište,  smjer kretanja i istu odaljenost od dimnjaka.  Usput prema zakonu tlo nije moguće zagadit jer ne postoje propisane norme.

        Sinoć je Općin Pićan uzela u zaštitu svoje građane koje MUP (čitaj Rockwool) optužuje za remećenje javnog reda i mira kao i za organizirajne prosvjeda, a poznato mi je da takav stav ima i Općina Kršan. BRAVO OPĆINA!. Ovaj čin ima daleko veću važnost od same materijalne potpore optuženima, iako ni to nije beznačajna stvar pogotovo za optužene.
        Odluka Vijeće nedvojbeno pokazuje da je Općina svjesna opasnosti i štete koja je nanesena ovoj zajednici dolaskom Rockwolla, iako nema definiranu strategiju kako se od toga obranit. Rockwool naravno tvrdi da ispunjava sve zakonske pretpostavke i da ima pravo radit, da ali. Nedavni prosvjedi u Zagrebu protiv Hoto grupe, generirali su jednu, za Hrvatsku signifikantnu izjavu. Jedan saborski zastupnik je opisao stanje ovako: „AKO JE SVE PO ZAKONU ZNAČI DA JE NETKO DOBRO PLATIO“.  U tom kontekstu možemo razgovarat i o zakonitom dolasku Rockwoola.
        Koga je Rockwol  platio neka istražuje uskok, prostora zasigurno ima. Danska ambasada je prije dolaska Rockwoola uredila ured Palariću (tada Državni tajnik, danas sudac Vrhovnog suda) tih 200 tisuća nije platila Danska država. Sanader se prilikom posjeta Kraljevini Danskoj sastao sa Rockwoolom (bez novinara) – možda su gledali operu. Od kada se Rockwool ustoličio, sigurno nije nikoga podmitio, prljave poslove preuzima PR agencije. Public Relation je zvučno ime za Anđelkine rabote, bilo bi interesantno znati koliko ta rabota košta. Prema izjavi samog Rockwoola  kada se otkrila njihova prevara, kako će uložit pola miliona € u poboljšanje odnosa sa javnošću – to je više od dvogodišnje naknade Općini Pićan, kome je otišao taj novac.
        Ne vjerujem da će se Rockwoolu ikad tako nešto dokazat. Zašto bi nekome dijelio novac kada mu može pogodovat u poslu (lokalni moćnici), udijelit neku donaciju recimo crkvi (gotovo su svi vjernici), školi (gotovo svi imaju djecu), liječnicima (svi su ponekad bolesni), pa onda poneki klub i tako redom. Mafijaš koji prodaje drogu otvara zlatarnicu i državi prijavljuje prodaju nakita da bi oprao novac. A ako ne pomaže mrkva,  slijedi batina, malo „Kleveta“, pa onda malo „Organizatori“, pa onda malo „Javni red i mir“, sve je to odnos sa javnošću.   
        Najgore što tu batinu mi plaćamo. Ako je (vidi Anđelka) nekoga prijavila za nezakonitu radnju zašto ga nisu priveli, ako je netko u Potpićnu trubio, zašto ga nisu spriječili, a ako je sve 'policijsko pakiranje' tko stoji iza toga. Pitam se kako onda izgleda jedan javni prosvjed, koji je legitimno pravo izražavanja svakog građanina. Bit će interesantno kad bude Zahtila podnosio izvještaj o sigurnost pred Općinskim vijećima, kada je u sukobu sa tim istim vijećima. Kako će objasnit da štiti interes građana kada sami građani (posredno kroz svoje predstavnike) tvrde drukčije, čiji onda interes štiti.
        Nemojmo zaboravit na Međunarodnu konvenciju iz Arhura, Hrvatska je njen potpisnik, a koliko je meni poznato takve konvencije su iznad domicilnog prava. Po toj konvenciji Roskwool nema pravo raditi bez suglasnosti lokalne zajednice, Rockwool  je nema niti će je ikad imat. Zato i je takav pritisak na lokalnu zajednicu, jer još nju treba pokorit bilo mrkvom bilo batinom pa da bude SVE PO ZAKONU – PA ŠTA KOŠTA DA KOŠTA.

        Kakvih nas sve ima, nije ni čudo da će nas Rockwool potamanit kao štakore. Mogu prihvatit da je netko egzistencijalno vezan za Rockwool i da selektivno gleda na zagađivanje okoliša to je ljudski. Mogu prihvatit da je netko intelektualno ograničen, pa ne shvaća mehanizam zagađivanja, niti si može predočit posljedice koje iz toga proizlaze i ne želi se zalagat za nešto što ne shvaća i to je ljudski. Nikako ne mogu shvatit kvislinge koji se za sitan novac stavljaju u službu onih koji prodaju opasni dim za maglu. To su upravo učinile neke djevojke  (ili gospođe) koje su navodno neki susjedi ometali, pa su protiv njih podnijeli prijavu. 
        Govorim o spontanom prosvjedu, negdje krajem 2009 godine. Bio sam prisutan i znam da je bila prisutna i policija, i znam da nikoga nije privela. Očito nije bilo remećenja javnog reda i mira, ili pak natko drugi u ime zaduženih donosi tu procjenu. Volio bi znati kako je to zaključila  Anđelka i njene štićenice. Ovo je čista kleveta koji vrijeđa zdrav razum svakog normalnog čovjeka. Prijavljeni bi trebali tražit naknadu svih troškova i naknadu za duševnu bol od tih djevojaka – njima će i onako to pokrit Rockwool.
        Navodno je jedna osoba prijavljena za organizaciju prosvjeda. Ako je itko organizator onda je to Rockwool. Ja sam se odazvao na 'dimne signale', ne znam dali je spomenute djevojke netko pozva, mene nije a bio sam prisutan (a nisam organizator) KAKO.  Volio bi znati po kojim kriterijima netko postaje organizator, koliko ljudi treba da skupiti tko će na kraju tvrdit da sam je osobno kao osoba koja je prisustvovala prosvjedu bio unutar te navodne organizacije. Ja sam došao reći Rockwoolu da prihvaćam to što nam rade, a opet je bolje da sam išao tamo gdje su drugi nego da sam išao preskočit ogradu da to neposredno kažem. 
        Nagovaranje mladih djevojaka na nemoralne radnje je svodništvo, pa slijedom toga treba tužit Anđelku za nezakonite radnje.  Istina djevojkama neće platiti klijent nego svodnik, ali krajnji rezultat  je isti – kurvinaka  posla. A i te djevojke, ako će se već hoće prodavat svoj moral, a neka ne prodaju moje zdravlje i pravo na zdravi život. Ako i ne znaju što čine neka pitaju svoje susjede, jer sa tim susjedima moraju nastavit živjet, u protivnom će se morat nastanit unutar Rockwoola bez prava izlaska. Ja ni u kojem slučaju ne želim takve osobe u svojoj blizini.

Ove dane je ponavlja ponovo oglašavaju Jerihonshe trube. Ja sam pragmatičan, a i nemam energije za razbacivanje da bi u tome učestvovao. Moj je stav bio još kod osnivanja udruge Naša zemlja,  godinu dana sa najmanje tri javna prosvjeda, a ni danas ne mislim drukčije. Mislim da je sada trebala nastupit druga faza, institucionalno rješavanje tog pitanja, ili ako institucije zakažu, vaninstitucionalno što podrazumijeva i metode koje institucije ne podržavaju.

Osnovno je pitanje kome se šalje poruka protestom ispred Rockwoola? Rockwool je na to imun, on zna gdje griješi, zna da to ne može ispravit i radi na tome da zadrži stanje kakvo je da bi umanjio materijalnu štetu od svoje pogreške. Općinska vlast je već upoznata, ali to je veliki paradoks, većina u vijeću je protiv Rockwola, stranka na vlasti i načelnik je za. Općinska vlast bi trebala zauzet jedinstveni stav ili bolje rečeno cilj. Ako je za, to javni reći narodu (sa ili bez objašnjenja) , a ako je protiv to jasno reći Rockwoolu. Lako je biti na pravom putu ako ne znaš kamo ideš, ali je sigurno da tim putem nećeš doći do cilja.

Paradoks je u tome što su Karlić, Kolić, a vjerujem i Juran protivnici Roccwoola, a doveli su na vlast IDS i Frankovića koji su za, i što mislite, tko sad koga kontrolira?!.  Podsjetit ću da je pred lokalne izbore Kain u Saboru imao takav hvalospjev Rockwoolu, da se u jednom trenutku sam zatekao kako valja gluposti. Ili skorašnja izjava kako se samo mi nismo još navikli na tvornicu,  i on je ima u susjedstvu ima tvornicu pa mu ne smete. Za njega je tokarski stroj i kupolna peć isto – je, za političara opće prakse. Zašto navodim Kaina, jer on jači na jeziku nego u glavi, pa za razliku od Jakovčića otvorenije priča o stavu u stranci – ali Jakovčić se nije nikad ogradio o takvog stava. Kainovo navikavanje nas na tvornicu će završit kao kad je onaj „trenira tovara da živi bez jes – taman kad ga je navadi tovor je krepo“.

Da u Pićnu ne postoji jasan stav govore mnoge činjenice. Na snazi je još uvijek odluka o neprihvaćanju Rockwoola, i tu odluku treba dosljedno provodit, ili ju poništit. Franković to ne radi. Kako se može u kontekstu odluke tumačit izjava da će se u ovo krizno vrijeme izaći u susret Rockwoolu, ili da će općina instalirat monitoring zraka. Ako se instalira monitoring onda će Rockwool ostat, inače ne bi imao svrhe.

Monitoring je lukavi potez Jakovčića. Prvo njime se potvrđuje da Općina nije protiv Rockwoola. Drugo dokazivanje zagađivanja pada na Općinu koja nije za to sposobna, čime se napad bijesnih građana zadržava unutar granici Općine i treće po kuloarima se priča da će se tu zaposlit Đurovićka, čime se eliminira iz igre još jednog protivnika Rockwoola. Podsjetit ću da je monitoring zraka ZAKONSKA obveza Županije, ali onda bi Rockwool bio Jakovčićev problem.

Izjava sa sastanka Načelnika i Predsjednika vijeća Pićna, Kršana i Nedešćine kako „nešto treba poduzet“ govori da mu je svrha bila stvaranje dojma kako ne nešto radi. Mi smo već imali jednu takvu komisiju pred dvije (možda tri) godine, ne vjerujem da ste o zaključku išta čuli – to je bio formirao Jakovčić opet radi dojma. Dojam nam nije potreban, dovoljno je dojmljivo tiho i hladno jutro kada Rockwool radi.  

Što treba napravit:

1.       Odredit cilj: Dati jednoznačan odgovor dali će Rockwool ostat ili ne. Ako ga Općinske vlasti ne znaju ili nisu u njega sigurne neka traže od građana da se neposredno izjasne – referendum.

Ako je cilj da se makne Rockwool – moj osobni stav na bazi saznanja u zadnjih godinu – dvije i onoga što sto se dešava u okolišu je neupitno DA, onda treba.

2.       Otežat poslovanje Rockwoola povećanjem komunalne nakade sa sadašnjih 230.000 , na iznos koji je zapisan u studiji o opravdanosti investicije – 2.000.000, 00 €/god, čime bi se.

-          Umanjila upornost tvrtke da ostane

-          Ispraznio fond za kupovanje naklonosti u lokalnoj sredino

-          Općina bi dobila sredstva da plati nezavisne stručnjake koji će moći dokazat na sudu gdje je napravljena greška, ili bolje reći na koji način su nas obmanuli.

-          I da bude sve po zakonu sudski ih otpremit u Indiju, jer u Danskoj im i onako ne daju radit.

Ovdje će se Bažon propet na zadnje noge kako povećanje naknade zakonski nije moguće, znam jer se sjećam koliko mu je Bernard objašnjavao kod zadnje odluke. Postoje ljudi koji znaju kako to napravit i bez kršenja zakona, nije moralno, ali tko pita za moral kada je glava u opasnosti. Na kraju kraja u problem nismo došli zbog nemorala nego zbog puno, puno gorih stvari.   

“…komunalno poduzeće Biben odlazi u stečaj zbog dugovanja državi…” tako izvještava Glas Istre sa zadnje sjednice Pićanskog vijeća. Tako neutralna rečenica, a zašto duguje Državi, zašto se do soda čekalo kada je ovakva situacije već oko tri godine I na kraju tko je zato kriv, to je sve prešućeno. Za mene je to zadovoljština jer od početka Biben smatram greškom i velikom društvenom štetom.

Biben je osnovan početkom 2004 godine. Oficijelno je objašnjeno kako će mu biti zadatak izgradnja vodovoda, i briga o grobljima. Stvarni razlog je bio 'vraćanje duga' Smoković Silvanu kao čelniku HSS, a koji Ružiću tada već drugi mandat omogućio vlast u Općini. To je čista politička korupcije koja je u ovih 6 godina Općunu koštala 950.000, 00 kuna, a pitanje je što će još iskrsnut. Off the record, Ružićeva ideja je bila uvest naknadu za uređenje groblja, i kanalizirat izgradnju vodovoda preko Bibena, tako da Smoković može 'živjet' od te naknade i povrata PDV, ali stvari su krenule naopako već od početka.

Na zboru građana u Tupljaku, mu je jasno rečeno da ne želimo plaćat izmišljena radna mjesta. U selu smo imali organizirano uređivanje groblja već dugi niz godina i nismo imali potrebu mijenjat nešto što je zadovoljavalo naše potrebe. Osobno sam rekao Ružiću kako ideja političkog zbrinjavanja štetna i kako je neću nikad podržat. Mišljenje su dijelili i drugi učesnici skupa, tako da su frustracije izazvane ne tom skupu iznjedrile ideju o odvajanju Tupljaka i priključenju Kršanu, koje je neslavno završila zbog prizemnih kalkulacija političara s druge strane.

Da su se rasprave o Bibenu vodile u 'stručnim krugovima' vidi se i po tome da je PDV kao takav nemoguće prisvojit. Prema zakonu, pdv se plaća na isporučene robe i usluge ali i druge primitke. Biben je dobivao novac od Općine, koji je knjižen kao neaktivirana investicija (vodovod), obavljao radove na koje je plaćao pdv, i tražio povrat istog jer nije imao pretporeza. Do tuda je sve išlo po Ružićevoj zamisli, ali kada je posao dovršen, trebalo je zatvorit investiciju sa onim neaktiviranim sredstvima koje je dala Općina. Ali sada treba platit pdv koji je Smoković pojeo, to je bilo negdje 2005.

Kada je to vidio, shvatio je da je njegova akrobacije bila bez zaštitnog užeta. Krajem 2005 porezna uprava shvaća da je netko krade dolazi u kontrolu, konstatira da je investicija zatvorena (jer kućanstva koriste vodovod) bez obzira na knjigovodstveno stanje, obračunava pdv i kaznu, ukupno oko 650 000 kuna.  Te novce i zatezne kamate do 2010 je Biben dužan državi. Interesantno je da sam od 2005 bio vijećnik, ali te stvari doznao tek nakon što je Ružić smijenjen. Zatvaranje Biben je bilo i u programu grupa koja je smijenila Ružića, ali tim ljudima ideologija ništa ne znači, kad su došli na vlast 'sjašio je Kurta, a uzjašio Murta'.

Ja sam bio zadužen za analizu Bibena i Pićan Transa (koji nije sada tema), i tome sam pristupio ozbiljno. Fornažar I. je imenova za direktora a zadatak mu je bio zatvorit Biben, realno je za to trebalo 2-3 mjeseca, a oteglo se 3-4 godine. Poslovne knjige je vodila neka iz Katerine koja inače vodi knjige Benazić B. i Franković I. (oba bivši članovi Ružićeva poglavarstava), a naplaćivala je 3.000,00 kn mjesečno, iako je realna cijena za takav posao bila (a i danas je) oko 1.000,00 kn. Ako mislite da se radi o posebnoj kvaliteti, ne upravo suprotno. Gledao sam karticu žiro računa i svaki opis je bio 'promet žiro računa' (moglo je biti i prazno jer se to podrazumijeva), na pitanje zašto to nije malo preglednije, rekla je da joj tako ponudi program. Nisam znao da tako nešto i postoji, zato nije ni čudo da nisu našli rješenje oko onog spominjanog pdv-a.

Analizirao sam situaciju, razradio način razrješavanja financijske zavrzlame (koji je i danas aktualan), razradio hodogram aktivnosti i računao dva mjeseca i sve je riješeno – nevjerojatno koliko sam naivan. Prvi šok sam doživio kada sam kompletnu konstrukciju izložio Frankoviću u to doba Načelniku. Čovjek me 'belo gledao' dok sam to iznosio i nakraju rekao „dobro je , Smiloviću razmisli ti o tome“, pomislio sam pa koji je nivo tog čovjeka, pa on me ni riječ nije razumio. Nakon toga sam uvijek koristio Švić L. za komunikaciju sa načelnikom, a kad sam vidio ponašanje poglavarstava (Fornažara, Baškere, Bosiljke) shvatio sam da sam prevaren, i povukao se, a par mjeseci kasnije i napustio vijeće – moj stav prema društvu nikad nije bio podčinjen osobnom interesu, pa nisam prihvaćao takve stavove ni kod drugih.

Zašto Biben do sada nije zatvoren. Mislim da je Frankovićeva vlast (on i poglavarstvo) prebrzo od zdrave ideje napravilo zaokret prema osobnom interesu, to je natjeralo Švić L. da ode, a nešto kasnije i mene. Nisu se dovoljno trudili da razumiju što govorim, a opet dovoljno sumnjičavi da idu na povjerenje, to je uvijek problem kada se komunicira na različitim razinama. Makar i nakon šest godina ja sam doživio svoju zadovoljštinu, a šteta je na duši onih koji su je napravili, ali i građana koji su takve podržali.

Gdje god se okrenemo čujemo parolu e-Hrvatska. Centralno mjesto u njoj je OIB, koji će nas riješit svih muka pa čak i suzbit korupciju. Tu 'kost' kako će OIB suzbit korupciju je prodao političarima neki 'umješni' softveraš, Ili je oni sami prodaju narodu, kako god da bilo kost je uvijek kost.

Dosta sam blizak toj problematici pa ću reći kako to sa OIB izgleda iza kulisa. 2009 je prelazna godina sa JMBG na OIB iako se to po ničemu ne vidi, jer se OIB još ne koristi ni u jednom izvještaju. Polovinom godine, Država je obavijestila Općine da migu zatražit 'konverziju' svojih MB/JMBG u OIB, sa uputama kako to izvest. Pomislio sam kako je to korak naprijed ali …

Napravio sam softver, koji će podržat taj prelazak, trebalo bi izgledat ovako. Klik u programu, generira se tekst datoteka svih MB/ JMBG, koja se e-mailom pošalje državnom uredu, oni je dopune sa OIB, istim putem vrate, i još jedan klik i podaci su na svom mjestu – OIB je u funkciji. Naravno da su se mogli još malo potrudit pa da se to radi bez ureda, direktno sa Web-a, ali ajde recimo nisu stigli. U svakom slučaju se je par minuta rada i kuna dvije troška procijenimo na 10 kuna po pravnom subjektu.

Da ali. Vi morate poslat pismeni zahtjev, sa CD u prilogu, oni to zaprime, i vrate vam drugi CD sa podacima, tako da dođemo 1,5 sati rada i 25 kuna troškova – procijenimo  na 175 kn po pravnom subjektu. Sjetimo se da se radi o poslu koji ne stvara novostvorenu vrijednost, pa je to čisti trošak ili zdravo seljački bačen novac. Znajući prilike u našoj Općini, oni će nekoga dopunsko zaposlit da to ukucava nekoliko dana, a sada se trošak penje na nekoliko tisuća kuna. Ali ni tu nije kraj – ostali pravni subjekti niti nemaju pristup toj 'usluzi', pa su prisiljeni na ručnu obradu i trošak od nekoliko tisuća kuna.

U Hrvatskoj ima oko 100.000 pravnih subjekata, od kojih će 95.000 taj prelazak obavljat ručno, ako idemo na neku minimalnu cijenu od 2000 kuna, došli smo na 190 miliona. Taj novac je čisti gubitak, on smanjuje društvenu konkurentnost, i da se održali na sadašnjem morat će Šuker po njega u inozemstvo, da ga pribroji onim 41 milijardu $ postojećeg duga. Pa mi ćemo našu djecu dovest u financijsko ropstvo, neće uspjet ostvarit ostatak dohotka da pokriju kamate, a to znači da će biti dužni - zauvijek.

Pada mi napamet slika 'crnca' koji kopa kanal za optički kabel, na raspolaganju mu je bager ali ga ne zna pokrenut. Čovjek se znoji ali kanal ne napreduje, a ja se pomalo pitam pa koji k…. će mu optički kabel, kad ne zna ni bager pokrenut.

E(h)-Hrvatska,  zemljo (ne)znanja.

        Država nam propada jer je vode ljudi koji ne brinu društveni interes, kako to izgleda u minijaturi – na razini Općine vidi se iz ovog primjera. 
        Priča počinje prije 10-12 godina ili više kada se zatvorio rudnik u Tupljaku. Omladina iz sela je 'uselila' ne jedno parkiralište i napravila igralište za mali nogomet i tenis (polivalentno). Nešto kasnije stariji su na drugom dijelu parkirališta napravili boćalište. Sve je štimalo dok se nije pojavio vlasnik imenom i prezimenom. Da ne bi netko krivo shvatio nitko nas ne tjera, ali kod seljaka je toliko razvijeno poštivanje vlasništva da samo saznanje da si na nečijem izaziva nelagodu, sa razlogom ili bez zaključite sami.
        Unutar industrijske zone koja sada ima titulara, postojali su seoski putovi, koji su deklarirani kao komunsko (seosko) vlasništvo. Naravno da takva 'vlasničke oaze' unutar ograde ne odgovara vlasniku kompleksa pa je to 2006 uz pomoć Ružića (tadašnji načelnik) razriješio. Općina je oko 3000 metara oduzela selu Tupljak, pretvorila ih u općinsko vlasništvo i prodala GII Tube za oko 100.000  kuna. 
        Kao tadašnji vijećnik žestoko sam se tome protivio. Moj prijedlog je bio – zamijeniti 3000 m2 za površinu koju mještani koriste, čime bi GII Tubi riješili svoj problem a bio bi zadovoljen interes sela. Upozorio sam na činjenicu da u Tupljaku ne postoji općinskog zemljišta i da će taj problem prije ili kasnije vratit. Nije bilo sluha, Ružić me je pregazio. Kažem pregazio jer je i frizirao zapisnik sa te sjednice, na što sam (opet bezuspješno) reagirao. Radi poveznice, treba reći da mu je Franković tada bio 'desna ruka'.
        U 2008 smo i službeno registrirali Boćarski klub Tupljak. To je prvi, i jedini sportski klub u Općini Pićan, a za svoja treninge i natjecanje iznajmljuje (bez naknade) boćalište u Potpićnu. Za boćalište su potrebne minimum dvije staze, a mi imamo jednu – sumnjiva statusa. Jučer sam dobio informaciju da postoji volja Općine da se unutar industrijske zone GII Tube uzme u koncesiju (najam) na 20 godina 700 m2 za izgradnju boćališta. Cijena koncesije 130.000 kuna. Ne znam čije interese štite ti koji su tu volju iskazali ali društvene sigurno ne.
        Usporedimo prodaju i najam istog zemljišta, to je doslovce fizički isto zemljište. Općina prodaje po cijeni oko 33 kn/m2 i isto zemljište uzima u najam po cijeni 185 kn/m2. Ovdje je dovoljna i pučkoškolska matematika da se vidi što je po sredi, a možda je to za neke previše. Druga usporedba GII Tubi ima industrijsku zonu od oko 50.000 m2, a plača komunalnu naknadu oko 120.000 godišnje to je 2,4 kn*god/m2, a općini iznajmljuje isto zemljište uz naknadu od 9,28 kn*god/m2. Ja ne znam tko je tu lud a tko zbunjen, ali dobro znam tko plaća – zato i propada država.
        Tu uvijek postoji odgovori mi to moramo riješit na neki način. Točno ali ne na taj. Naravno da je privatno vlasništvo svetinja, ali je i ono sastavni dio društva, zato društvo ima instrumente da štiti društveni interes, samo mora postojat volja da se štiti. Mene strašno boli način na koji je to Ružić radio, a vidimo da je Franković išao kod njega u školu. Ja ovdje ništa ne zamjeram GII Tube, oni se ponašaju potpuno prirodno, ali sam jako ogorčen na vlast koja se tako ponaša. Ali, kako očekivati da vlast koristi prave mehanizme, kada ne uspiju usporedit dva broja.
        A tko će štiti društveni interes?  

        Pred 15-tak dana sam pokušao prognozirati političku situaciju nakon izbora a kako izgleda sada. Radi  preglednosti stavit ću to u tabelu;
Stranka           prognoza                  rezultat              vjećnika
AM                        8                             16,7                      2
HDZ                       8                             7                           1
HSS                        10                           4,1                        0
HSU                       8                             8,3                        1
IDS                         20                           32,4                      4
Baškera                 22                           6,8                         0
Durović                 10                           15,5                       2
Ružić                     14                           9,1                         1
        To baš i nisu neki pogodci, ali to je ipak samo prognoza, a obzirom da je prognoza pisana prije udarnog dijela kampanje taj dio nije se moglo uzet u obzir. U kampanji su posebno aktivni bili AM i IDS i to je donijeli zamjetna odstupanja u odnosu na prognozu. Ako uzmemo da je kristina i Ružić unutar neke dopustive pogreške, osobno mislim da sam najviše promašio koda HSS i Baškere. Kod HSS sam u kalkulaciji bio na dobrom putu, ali ipak nisam očekivao toliki pad, a kod Baškere sam totalno promašio, za neke razloge za sam naknadno saznao, ali mnoge vjerojatno ne znam. 
        Promašio sam i kod broja listi koje će ispast, očekivao sam tri a ispale su dvije i to jedan koju nisam očekivao. Interesantno je da je d'Honte dohvatio čak četvrtu listu, u protivnom bi i HDZ i HSU ispali, jer za jednog vijećnika treba 91 glas.
        Pogodio sam jedino u tome da će se počistit 'stara' ekipa, a čišćenje je bilo i temeljitije nego što sam očekivao. Na vlast ostaje obnovljeni IDS, i novi ljudi – u vijeću je jedino Ružić ostao od starog sastava. Ja mislim da je to dobro, ali to je opet samo prognoza a za prognoziranje se nisam pokazao.
        Sada mogu pričati i o izboru načelnika. Nikad nisam ostao toliko iznenađen i razočaran nakon nekih izbora. Znam da mislite na moj postignuti rezultat, nije to. Istina je da se njime ne mogu ponosit, ali on je u skladu sa iskazanom željom za pobjedu i sa uloženim trudom, možda je nešto ispod očekivanog ali nikako ne i iznenađujući a pogotovo ne razočaravajući. 
        Razočarao me rezultat Frankovića na nivou Općine i Celića u Tupljaku. To su (za mene) ljudi kojima ne bi dao 'da mi čuvaju ovce' a postigli su najbolji rezultat, ili sam ja lud ili živim u nekom drugom svijetu. Ja sam o do sada primjećivao da, se moja komunikacija sa okolinom može uspostavit jedino na temi vinograd, poljoprivreda, briškula boće i druge marginalne teme, ali ovo me totalno šokiralo. 
        Prije se te relacije nisu mogle vidjet jer izbori nisu bili personalizirana, ali sada se točno može procijenit kako ljudi rezoniraju. Otkrio sam jedno veliku zabludu u kojoj sam bio cijelo vrijeme, uvijek sam mislio da su političari krivi za svoju 'proskribiranost', nisu - narod takve hoće. To me posebno brine jer za promjenu naroda se treba promijenit generacija.  
        Sa Frankovićem nije još definitivno, ali je na žalost vrlo vjerojatno. Đurovićka ima samo teoretske šanse nakon ovoga što smo vidjeli u prvom krugu, oni koji su glasali za Celića će se priključit Frankoviću, i još po koji od ovih ostalih i nažalost to je to. Naravno da je izabrani načelnik ujedno i najbolji, teško mi pada jedino to što se moja ocjena tako drastično razlikuje. To sigurno neće promijenit moj odnos prema okolini kao ni okoline prema meni, uostalom takav odnos je i prije postojao samo sam ja za njega nisam znao.  
        Čovjek uči dok je živ, samo što nekima teže ide.